Fenomen - Dali je ovaj svijet samo iluzija?

2004 godine na uskršnje jutro doživio sam neobjašnjiv događaj koji ću pamtiti do kraja života. Tada sam imao 25godina. Nekoliko dana prije Uskrsa počeli smo renovirati kuću iznutra, tako da smo sav namještaj iznjeli vanka. Do samog uskrsa nismo stigli sve namjestiti te je na verandi ostao namještaj. Namještaj i veranda bili su prekriveni prašinom. Ostavljen je tek puteljak između namještaja kroz koji bih se morao provući bočno kako bih ušao ili izašao iz kuće. Tog uskršnjeg jutra probudio sam se oko 9 sati. Izašao sam na verandu i ostao zaprepašten. Na verandi nije bilo ništa od namještaja, a veranda je bila očišćena, odnosno oprana od prašine, savršeno čista. Nisam mogao vjerovati da je moja mama koja je inače stara žena sklonila sav namještaj sa verande, jer bilo je tu dosta teških stvari. Sa verande sam vidio buraza i šogoricu koji su se tek probudili te se spremaju kafenisati na terasi. Doviknuo sam im :"Nećete vjerovati kako je mama počistila verandu, sve je čisto kao suza!" Odgovorili su" Ma da, šta stvarno?! - Jesi li za kavu?" Rekoh jesam, sačekat ćemo mamu da se vrati iz grada, jer vjerojatno je otišla na misu. Kafenisali smo nekih (cirka) sat vremena, pogledima uprtim prema ulici periferno smo promatrali i verandu. Iako nismo mogli vidjeti samu verandu zbog zidića visokog 1.2m, bila nam je na oku. Nakon toga ustao sam se i krenuo u kuću. Popeo sam se na verandu, zakrenuo se i bočno provukao između namještaja kroz svu tu prašinu. Da ću uči u kuću ,uhvatio sam za kvaku vrata, najedanput me oblio nekakav neobjašnjivo čudan i jeziv osječaj. Lagano sam se okrenuo i oko sebe ugledao elemente namještaja prekrivene prašinom, svaki je stajao na svome mjestu kao da se nije niti pomakao i sama veranda bila je prekrivena prašinom kao da nikada nije niti bila prana. Sve je bilo indentično kao prije, svaka trunka prašine na svome mjestu. Najprije nisam mogao doći sebi, a zatim sam donio zaključak. Doviknuo sam burazu i šogorici sa verande:" E, da znate samo kakav sam san sanjao, sanjao sam san u kojem sam se probudio i došao na verandu - veranda je bila savršeno čista, ha,ha!" Buraz i šogorica su mi odgovorili u isti glas:" Nisi to sanjao! Sječaš se da si nam sa verande govorio da nemožeš vjerovati kako je veranda čista?" U tom momentu sam se pravo naježio. Sjetio sam se svega, čak i toga da sam hodao po čoškovima i zavirivao u kuteve da vidim koliko su dobro oprani. Dakle stajao sam na mjestima na kojima je bilo nemoguće stajati. Tisuće pitanja su mi u toj sekundi proletjele glavom! Jedno pitanje mi je ostalo kao upečaćeno: Dali je ovaj svijet samo iluzija? Nadalje se postavljaju sljedeća pitanja: Ako život i je iluzija, koja je mu svrha ?