03:08
Dejan
Odlučio sam ovo napisati i objaviti kako nebih zaboravio ovaj događaj.
Ovo pišem dana 24.01.2013. Događaj koji ću opisati, dogodio mi se par godina ranije.
Tu većer nikako nisam mogao zaspati od briga, mozak mi je radio sto na sat. Prevrtao bih jedno te isto pitanje iznova i iznova. Prevrtao sam se po krevetu. Buljio u plafon. Pokušavao sam pronaći pitanje na odgovor nastaviti s poslom ili odustati. Što će biti ako nastavim? Što će biti ako odustanem? Jednom rječju dovelo me do ludila, htio sam iskočit iz vlastite kože.
U jednom momentu na vrhu ormara primjetio sam nekakvo svijetlo. Kao da je netko tamo stavio onu ručnu bateriju i da se ona upravo sada upalila sama od sebe. U prvi mah pomislio sam da svijetlo dolazi kroz rolete sa ulične rasvjete. No međutim, intezitet svjetla na ormaru bio je prejak da bi dolazio od ulične rasvjete. Ulična rasvjeta dolazila je kroz prozor pod kutem koji se spuštao prema podu. Tako da nikako nije mogla obasjati vrh ormara.
Dok sam ja iz kreveta analizirao intezitet i kut svijetla, svjetlo se najedanput povečalo. Naime radius odnosno krug svjetla je sada trostruko narastao, te je izgledalo kao far od auta. Zbunilo me, nisam znao što da mislim. Dok sam se malo snašao, svjetlo se još jednom povečalo na promjer od pola metra. Ostao sam zganut, zaprepašten, sve nekako zbunjujuće ali ipak ok - ipak je to samo svjetlo. U sljedećem momentu jarko bjelo svjetlo koje ne smeta za oči u mraku, naraslo je na promjer jednoga metra. Iz tog svijelta koje se nalazi u gornjem kutu moje sobe iznad samog ormara izišlo je biće. Biće nalik na čovjeka, u bjeloj halji, nevide se noge, već biće lebdi. Ima dugu kosu. nemogu odrediti dali je biće muškog ili ženskog spola. Na visini od 1.5 m iznad i ispred mog kreveta milo me gleda te blago zamahne rukom kao da mi daje blagoslov - utonem u sveopće blagostanje (neznam kojom drugom riječi opisati taj doživljaj). Ujutro se probudim i naravno pomislim da je to sve bio samo san. Nadalje, nekako gubim osječaj da je to sve bio samo san. Par godina kasnije sestra mi preporuči da si pročitam knjigu "anđeli u mojoj kosi" - gdje djevojka opisuje identičan način na koji se anđeli objavljuju ljudima.
Ovo sam istresao ( ispričao ) iz sebe upravo onako kako sam to i doživio. Izbezumljeno i na ho-ruk!
Pitanje: Dali smo mi ljudska bića sa duhovnim iskustvom ili smo duhovna bića sa ljudskim iskustvom?
